Pun pogodak je roditi se sedamdesetih na brdovitom balkanu. Ja sam upravo jedan od srećnih dobitnika. U mom slučaju,bio je to šesti april 1976.godine, Banjaluka, grad sa toliko prelijepih krajnosti, kulturnih, etničkih…

Kao primjeran pionir pohađao sam osnovnu školu, dok je moj ponosni tata predavao muzičko vaspitanje. Muzika je bila sastavni dio života, samim tim nisam puno razmišljao o tome. Moj svijet se okretao oko lopte…uglavnom polu izduvane.

U slobodno vrijeme sam posjećivao probe VIS-a čiji je šef, iliti kapelnik bio moj tata. Uvijek su me radovale takve aktivnosti. E…u takvim uslovima, čovjek zaista mora biti antitalenat za muziku, pa da ništa ne skapira.

Slijede prve ljubavi, prva razočaranja, prvi bend iz ulice, prve pjesme…ali kao i u mnogim filmskim scenarijima dolazi zaplet, nažalost u mom slučaju ratni. Imao sam svega nekoliko dana da iz dječaka stasam u čovjeka, ali nećemo o tome.

Slijedi mrak, mrak, mrak…

Posle svega je trebalo ustati, ustati i krenuti, krenuti svojim putem. Moj put je bila moja muzika