Kad bi mi dala ti
U srce da uđem ti
I da pustim korjenje
Ruke bi ove dvije
Za tebe živjele
I bila bi sigurna

Vezao bi tvoje
Usne za svoje
Sa tobom život ima smisla
I vrijedi najvise

Nije ljubav pokora
Umivena suzama
Nego luka sigurna
Gdje bi duša živjela

Prosuo sam pred tebe
Srce puno bisera
Za tebe sam se borio
Borio i izgubio…

Nije lako biti godinama sam
Nemir se pod kožu primio
Sad zauvijek o njoj sam ovisan
A nikad je i nisam imao…

I nije čudo biti ostavljen
Kad samo jedan voli za oboje
Do smrti biti ponosan i njen
U isto vrijeme to prokleto boli
I mrzim sebe što jos te volim

Nakon toliko godina
Ništa se nije promjenilo
Još uvijek trebaš mi
I još nema ničega Što bi tebe zamjenilo Moja ljubavi…

Da li sam ti ikad lagao?
Slomljenu od drugih primao
Da li sam te sad izgubio?
Samo da bih znao šta sam imao

Dugo mi je trebalo da shvatim
Zašto boli me
Kada sa drugim gledam te, a sanjam
Da si kraj mene

Samo kada bi noćas moja bila
Na sve bih pristao
Griješio sam
Sve sam priznao

Mislio sam da si samo žena
Sa tijelom đavola
A u sebi skrivala si lice
Dobrog anđela
Sklanjao sam ruku što me vodi
Nisam vidio
Jedino sam tebe imao

Ti si anđeo, a ja sam
Slijep što ništa nisam vidio
Da si samo anđeo
Zar ne znaš,
jedino sam tebe volio…

Kada dodirneš me ja se pitam
Da li osjećaš
Kako svakim dijelom svoga tijela
Meni pripadaš
Ali druge usne noćas dušo
Tvoje imaju
Srce mi na dvoje kidaju